OCSI je u saradnji sa portalom Makanje pripremila niz intervjua sa našim lokalnim koordinatorima. Za početak, predstavljamo vam Jovanu Milošević, našu lokalnu koordinatorku za Ujedinjeno Kraljevstvo i Irsku. Jovana je u Britaniji već osam godina, a trenutno je u Londonu na master studijama globalnog menadžementa u Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka.

Ono što ona posebno ističe jeste da joj je studiranje u inostranstvu omogućilo da se osjeća kao državljanin svijeta, upoznavajući druge kulture i prihvatajući različitosti. Iako se nekima London čini kao isključivo siv i tmuran grad, Jovana ga smatra magičnim i onim koji ,,ima određenu pokretačku energiju i dušu”.

Kako si se odlučila za studiranje u inostranstvu i kako vidiš da će to uticati na tvoje profesionalne i lične ciljeve?

Za studiranje u inostranstvu sam se opredijelila relativno mlada, nakon osnovne škole, tako da je moje obrazovanje u Ujedinjenom Kreljevstvu počelo od prvog razreda srednje škole. Nastavilo se na Univerzitetu Bristola, gdje sam završila osnovne studije politike i medjunarodnih odnosa, sa jednim semestrom razmjene na pariškom Univerzitetu SciencesPo, gdje sam se specijalizovala za Medjunarodnu Političku Ekonomiju. Sada sam konacno na završnoj godini master studija Globalnog Menadzmenta sa specijalizacijom u Međunarodnoj Strategiji na Univerzitetu LSE u Londonu.

Moj obrazovni put, kao i izbor istog, motivisan je sa više aspekata. Prvenstveno, uvijek sam imala kuriozitet prema novom i nepoznatom, shodno tome željela sam da oprobam život, lične i akademske izazove u različitim zemljama. Moji glavni prioriteti su bili ostvarivanje globalno akreditovanih diploma i obrazovanja sa zvaničnog aspekta, ali takođe i učenje jezika, upoznavanje ljudi i kultura širom svijeta, sa nezvaničnog aspekta. Britanija je, dakle bila moj izbor upravo zato što nudi za mene idealan spoj ove dvije komponente: obrazovanje Russel Grupe Univerziteta, sinonim sa najvisočijim međunarodnim standardima, zajedno sa diverzitetom studentskog tijela koje je obogatilo moj akademski, ali i privatni život kroz mnogobrojna prijateljstva sa ljudima sa svih krajeva svijeta.

Ovaj izbor i put jeste bio intenzivan i težak, ali je i nevjerovatno nagrađujući. Definitivno je da jeste uticao na moje profesionalne i lične ciljeve. Obrazovanje u inostranstvu mi je otvorilo vidike i čini me ponosnom da danas kažem da sam građanin svijeta, a ne samo moje zemlje Crne Gore. Naučio me je kako da poštujem i učim od ljudi sa različitim državljanstvima, kulturama, pogledima na život, etničkim, vjerskim i seksualnim identitetima, tako da trenutnu širinu mojih ličnih horizonata dugujem obrazovanju u multietničkoj i multikulturološkoj zemlji kao što je Britanija. Sa lične strane, obrazovanje u inostranstvu ostvarilo je i moj cilj sticanja emotivne inteligencije i cilj postajanja državljanina svijeta, izvan okvira zemlje u kojoj sam rođena, odrasla i koja je moja zona komfora. Sa profesionalne strane, obrazovanje u inostranstvu ostvarilo je moj cilj da se formiram kao akademski građanin i ekspert u oblastima politike i ekonomije, koje su me uvijek interesovale kao kodependne grane. Sa aspekta hobija, mogla sam ostvariti i moje ciljeve da se takmičim i treniram standardne i lationameričkle plesove u nacionalnoj ligi, što je za mene bilo veoma značajno. Važan uticaj je, takođe, imao i pritisak za sticanje radnog iskustva tokom studija koji je ovdje naročito naglašen, tako sam i stažirala u Indiji i Meksiku tokom studija, takođe radeći sa klijentima iz privatnog i javnog sektora na više projekata. Sve ovo me sada, na završetku studija, dovodi pred nove, jos uzbudljivije i ambicioznje ciljeve koji će se kristalizovati u narednim godinama moje karijere, koja će nadam se biti jednako internacionalna, profesionalno i lično obogaćujuća za mene kao mladu osobu.

Po tvom mišljenju, koje su najveće prednosti, ali i mane studija u Londonu?

Kao što sam već pomenula, akademski, profesionalni i lični razvoj su najveće prednosti. Studiranje sa ljudima iz, u projsijeku 50 zemalja po univerzitetskom smjeru, je ogromna prednost, kao i resursi Russel Groupe univerziteta. Studentski život je ovdje sinoniman sa mnogo rada, ali i divnim druženjima, univerzitetskim sportskim timovima i putovanjima.

Međutim, druga strana priče, objektivno govoreći, jeste ogroman pritisak, stres i intenzitet studiranja u kontekstu gdje se greške i pad u performansu direktno reflektuju bez mnogo prilike za popravku. Takođe, preduslov za lijep studentski život jeste uklapanje sa ljudima koji su dosta drugačiji od svega što možemo sresti u Crnoj Gori. Tako da mane studiranja ovdje mogu biti usamljenost u velikim gradovima ukoliko se student najbolje ne uklopi i ne pronađe u cijeloj priči. Kulturološki šok i adaptacija su definitivno među glavnim izazovima. Osim toga, bilo bi neiskreno od mene da ne priznam da vrijeme i klima u, stereotipično znanom kao ,,sivi London”, jesu ogromna mana naspram sunčane i plave Crne Gore.

Kako bi prokomentarisala obrazovni sistem po kom studiraš i šta bi voljela da se od toga primjeni u Crnoj Gori?

Britanski sistem u kom studiram je jako orjentisan na pratktičnu primjenu znanja i akademskog obrazovanja i upravo to je komponenta koju bih voljela da se više primijeni u Crnoj Gori. Na primjer, većina učenja se u praksi obavlja individualno na nedeljnom nivou, jer nakon predavanja imamo zadata čitanja od četiri do šest akademskih žurnala po predmetu, koji su jako savremeni i bave se primjenom, kritikom ili refinisanjem teoretskog znanja umjesto isčitavanja konkretne knjige kao ‘fiksnog gradiva’ za svaki predmet. Nakon toga se o relevantnosti, kritikama i primjenama raspravlja u manjim seminarskim grupama svake nedelje i aktivno učešće u seminarima je obično dio finalne ocjene za svaki predmet, kao dodatak esejima, prezentacijama i finalnim ispitima. Kroz ovaj proces studenti zaista postaju aktivan dio trenutne akademske i profesionalne discipline za koju su opredijeljeni i svjesni su retrospektivnih, ali i najsavremenijih, trenutnih dešavanja, razvoja i budućih predikcija. Takođe, konstantan rad na CV-ju, mrežama povezivanja sa starijim alumnistima univerziteta koji u tom trenutku imaju ozbiljno radno iskustvo u velikim Londonskim firmama zaista forsira kostantno razmišljanje i razvoj studenata u njihovoj izabranoj disciplini. Shodno tome, smatram da bi uvod ovih dimenzija u sistem visokog obrazovanja u Crnoj Gori bio od visokog benefita za studente.

U čemu se razlikuje društveni ambijent i kultura u UK od istoga u Crnoj Gori?

Ambient i kultura su zaista jako različiti, ali to je i veliki dio čari ovakvog iskustva. Kao glavne razlike bih potencijalno naglasila individualnost i različitost, posebno u Londonu, jer je imigrantska populacija ogromna, tako da konstantno srijećete ljude koji imaju različita porodična, kulturološka i etnička porijekla. Takođe, samostalnost je ogroman dio društvenog ambijenta studenata, jer je u britanskoj kulturi standard je da se individue odvoje od porodice i žive same od osamnaeste godine, čak i presele u druge gradove i države. To u značajnom stepenu mijenja društvenu dinamiku mladih i čini prijateljstva mnogo značajnijim i intenzivnijim u uslovima gdje porodica obično nije u istom trenutnom okruženju.

Zbog čega bi ti preporučila studentima da odaberu studiranje u Londonu?

Moja puna preporuka Londona kao grada za studiranje je definitivno pristrasna, jer ja apsolutno obožavam ovaj grad i osjećam da mi je pružio mnogo. Preporučila bih London zbog ogromnog broja prvoklasnih univerziteta sa visokim svjetskim rangiranjem. Zbog toga što je zaista grad koji nikad ne spava i koji sadrzi priliku da se pronađete kao osoba – ma kakva vaša interesovanja bila, profesionalno, akademski ili društveno. Tu je i širok dijapazon mogućnosti i ljudi sa sa istim interesovanjem i ambicijama, tako da upravo ta mogućnost da se razvijete u kom god smjeru poželite je iskustvo koje prosto ne mogu dovoljno nahvaliti riječima. Osim toga, London, čak i siv i kišovit tokom jesenjih i zimskih mjeseci, zaista jeste magičan grad, koji ima određenu pokretačku energiju i dušu. Od zauzetih biznis ulica London City-ja, do predivnih ogrominh parkova, šetališta uz Temzu, infrastrukture i arhitekture koja je drugačija u svakom naselju, pa sve do univerzitetskih kampusa, bibloteka, sportskih terena i raznovrsne ponude mjesta za izlazak i druženje, London zaista jeste grad u kom vam nikada ne može biti dosadno i nikad ga ne mozete znati u potpunosti, čak i nakon godina života u njemu.