OCSI je u saradnji sa portalom Makanje pripremila niz intervjua sa našim lokalnim koordinatorima. Ovog puta, govorimo o studiranju u Italiji. Naša sagovornica bila je Jovana Savić, studentkinja medicine i jedna od OCSI lokalnih koordinatorki za Italiju.

Smatra da je njena ljepota u tome što studenti sami mogu da biraju na kojim odjeljenjima žele da je odrađuju, a o tome kako se ona navikla na život u Italiji, kao i o drugim prednosti i manama studiranja u Italiji, možete čitati u nastavku.

Kako si se odlučila za studiranje u Italiji i kako vidiš da će to uticati na tvoje profesionalne i lične ciljeve?

Moj izbor je bio veoma spontan. Bila mi je želja da studiram van Crne Gore, ali nisam imala ideju gdje bih željela da to bude. U trećem razredu srednje škole sam imala priliku da malo više vremena provedem u Italiji i jako mi se svidjeo život ovdje, tako da sam u četvrtom razredu krenula da razmatram Italiju kao opciju za moje dalje školovanje. Učila sam italijanski u osnovnoj i srednjoj školi, tako da sam imala neko osnovno znanje jezika prije nego što sam dosla ovdje da studiram. Uz sve to, početak je bio veoma težak, nova država, nova kultura, i potpuno drugačiji način obrazovanja. Mislim da svi mi koji odlučimo da studiramo u nekoj drugoj državi, daleko od porodice, moramo da prođemo taj proces privikavanja, da prihvatimo da sve moramo sami da završimo, bez ičije pomoći. To je u meni rezultiralo time da sam postala nezavisna i da sam naučila da sam ja ta koja mora sve da prihvati ovdje i da se prilagodim drugim ljudima i njihovom načinu života.

Prema tvom mišljenju, koje su najveće prednosti, ali i mane studija Italiji?

Kao najveću prednost studiranja u Italiji bih navela raznolikost. Toliko je ljudi iz cijelog svijeta, koji dolaze da studiraju ovdje i koje sam imala priliku da upoznam. Bolonja je poznata kao najveći univerzitetski grad u Italiji i broji oko 150 000 studenata koji dolaze iz cijele Italije, ali i veliki broj internacionalnih studenata. Predstavlja jedan vrtlog različitosti, i zbog toga je i toliko lijepa. Kao drugu najveću prednost navela bih studiranje u zemlji EU, tako da po završenim studijama imamo mogućnost nastavila obrazovanja i zapošljavanja u bilo kojoj drugoj zemlji članici EU. Što se tiče mana, navela bih birokratiju, kojoj u Italiji nema kraja, uz to šta god da treba da se završi potrebno je duplo više vremena nego što vam zapravo kažu.

Kako bi prokomentarisala obrazovni sistem po kom studiraš i šta bi voljela da se od toga primjeni u Crnoj Gori?

S obzirom na to da sam ja od početka mojih studija u Italiji i da nikad nisam studirala u Crnoj Gori, ne bih da komentarišem naš sistem. Mogu reći neke prednosti što se tiče medicine koje mi imamo ovdje. Prije svega, praktična nastava na koju se stavlja veliki akcenat u Italiji. Od treće godine studenti kreću da odrađuju praksu, i ljepota je u tome što sami možemo da biramo na kojim odjeljenima želimo da je odrađujemo. Tako da je sve prepušteno studentu prema njegovim naklonostima, osim par sedmica koje su obavezne na internoj medicini, ginekologiji i pedijatriji. Uz to, studenti u Bolonji mogu da izaberu izmedju četiri bolnice gdje žele da odrađuju praksu, ili čak sve četiri da vide. Tako imamo priliku da se upoznamo i učimo od jako puno ljekara, vidimo različitih i jako rijetkih slučajeva, jer pacijenti dolaze iz cijele Italije kako bi se liječili u Bolonji. Takođe bih navela kako su ovdje profesori veoma dostupni studentima, moguće ih je kontaktirati bilo kada i uvijek su spremni da pomognu ili ponovo objasne stvari koje nam nisu jasne. Sistem je ovdje, pričajući o medicini, isti kao što je bio i prije pedeset godina. Znači nema kolokvijuma, predmeti se slušaju po pola godine, godinu dana i onda se polazu ispiti. Od studenata se jako puno traži, da aktivno učestvuju kako i na fakutetu tako i van zidova amfiteatra. Studentima se nudi i usavršavanje van fakulteta, putem seminara, webinara i obavezno je reći da je to sve besplatno.

U čemu se razlikuje društveni ambijent i kultura Italije od istoga u Crnoj Gori?

Na prvi pogled ne izgleda da je mentalitet italijana jako drugačiji od našeg. Međutim, ako mene pitate dosta se razlikujemo iako i to varira da li pričamo o jugu ili sjeveru Italije. Ljudi su u Bolonji jako ljubazni, ali i u isto vrijeme dosta hladniji od nas. Način ishrane nije isti kao na Balkanu, ali i vrijeme obroka. Trebalo mi je dosta vremena da se naviknem da je ručak tacno u 13h. Ljudi ovdje imaju drugačije navike što se tiče izlazaka i provoda, obično se prvo ide na aperitivo u predvečernjim satima, a onda se izlazak nastavlja. Takođe, radno vrijeme i mnogo tih malih stvari koje se ni ne primjete ako ovdje ne živite duže.

Zbog čega bi ti preporučila studentima da odaberu studiranje u Italiji?

Preporucila bih studentima da upisu Alma Mater jer je prije svega najbolje rangiran drzavni fakultet u Italiji, ima ogroman izbor sto osnovnih te magistarskih studija, odlične konekcije što se tiče zapošljavanja poslije. Takođe za nekoga ko dolazi sa naših prostora veoma je lako dobiti stipendiju i time pokriti većinu svojih zivotnih troskova. Grad je prepun mladih, toliko mjesta gdje se moze izaci i toliko stvari koje se mogu raditi. Sve je nekako podređeno mladima. Takodje bih rekla da je Bolonja drugacija od bilo kog drugog grada u Italiji koji sa posjetila. Bolonja zrači opuštenom atmosferom, takođe različitim ljudima i kulturama koje se ovdje prepliću i ima nešto za svačiji ukus.