O Baroku u Boki Kotorskoj piše Tea Mandić, učesnica Mentorskog programa “Mreža mozgova 2.0”. Njena mentorka je Jelena Jovović, članica OCSI i studentkinja Universität für Musik und darstellende Kunst Graz.

…

Istoričarima umjetnosti i teoretičarima književnosti je dobro poznata rasprava o karakteru baroka: da li je on zasebna epoha koja se izdvaja od renesanse ili on ipak predstavlja njenu završnu fazu? Najčešće se bira ova druga alternativa, ali i prva vrlo lako može da se dokaže kao sasvim legitimna. Koju ćemo od dvije izabrati je manje važno od razumijevanja argumenata kojima dokazujemo jedan od dva stava.

Renesansa odiše harmonijom, smirenošću i religijskim zanosom. Barok, iako je raskošan i romanticizuje slavu, čvrsto se drži hrišćanskih načela po kojima je život dolina plača i samo patnja vječna. U skladu sa tim piše i Ivan Gundulić – umjesto da pjevanja svog epa „Suze sina razmetnoga“ jednostavno nazove pjevanjima, on ih zove: plač prvi, plač drugi, plač treći…

…

Svojim geografskim položajem i istorijom kulture, Boka Kotorska je uvijek pripadala mediteranskom i evropskom civilizacijskom krugu. Velike zasluge za njen razvitak je imala Mletačka republika, koja je Bokom vladala od 1420. do 1797. godine, ali je još u srednjem vijeku Boka bila veoma napredna. Tadašnji ekonomski i kulturni centar je bio Kotor, a o njenom statusu u Evropi tog doba svjedoči postojanje najstarije pomorske institucije na svijetu – Bokeljske mornarice, koja je formirana baš u Kotoru 809. godine.

Za vrijeme kulturnog i ekonomskog primata Kotora u 15. i 16. vijeku dolazi do značajnog razvitka svijesti, duha i misli njegovih građana. Pojavom humanizma razvija se nauka i prosvjeta, a umjetnički izraz se vidno usavršava, pa je shodno tome Boka mnogo napredovala na kulturnom polju. Uz humanizam, Kotor je pratio razmišljanja i ideje renesanse i tada je, kao i susjedni Dubrovnik, doživio svoje najveće duhovno i kulturno uzdizanje

…

Cijeli rad možete pročitati na ovom linku.