O adolescentskom dobu i nasilju, te faktorima koji utiču na nasilje i implikacijama koje utiču na školske intervencije piše Ivona Mirković, učesnica mentorskog programa “Mreža mozgova 2.0”. Njena mentorka je Dorontinë Berishaj, članica OCSI i studentkinja University of Sheffield.

…

Adolescencija ili prelazan period između djetinjstva i odraslog doba je uvijek karakterisan kao jedna zatalasana zona puna promjena i izazova. Svi mi, ljudi, kroz život prolazimo određene razvojne etape (Erikson, 1993). Kada je riječ o etapi adolescencije dolazi do konfuzije u relaciji ličnog identiteta i autoriteta. Adolescenti su pod većim uticajem prijatelja i žele da sa njima provode više vremena nego sa porodicom. Snažno ih vuče osjećaj pripadnosti određenoj grupi. Uvijek žude da pokušaju različite stvari i često traže greške u ponašanju odraslih (Erikson, 1993). Susrijeću se sa izazovom upoznavanja, savladavanja i pravilnog usmjeravanja ličnih nagona u veoma kratkom periodu (Đokić Pješčić & Trumpić, n.d.). Jedan od mnogobrojnih izazova jesu i interpersonalni odnosi sa vršnjcima, nastavnicima, roditeljima ali i okolinom uopšte. U adolescenciji dolazi do porasta učestalosti rizičnih ponašanja (Videnović i Baucal, 2011).

…

Škola kao institucija, koja je “kuća” ovakvim ponašanjima, razvija najrazličitije programe protiv istog. S popriličnom sigurnošću se može tvrditi da je školsko nasilje pojava od kad postoji i škola (Matić, 2011). Ono što sada nazivamo školskim nasiljem bilo je oduvjek prisutno, ali se opazalo kao normalno i neizbjezno. Naravno razloge za takvu percepciju možemo tražiti u svakoj instituciji, gradu, državi. Nasilje kao oblik ponašanja je eksplodirao u 20tom vijeku i u velikoj količini se počelo govoriti o istom (Matić, 2011).

…

Kompletan rad možete pogledati na ovom linku: Adolescenti i nasilje